Unuk
Kada je shvatio ulogu svog djeda Rudolfa Franza Ferdinanda Hößa, zapovjednik logora smrti Auschwitz, u Drugom svjetskom ratu, Hans Rainer Höß (49) pobjegao je od kuće i prekinuo odnose s obitelji. Rainer je tada imao 15 godina, ali ga je potpuno slomilo saznanje da je djed obješen zbog ubojstva dva i po milijuna ljudi, najviše civila, žena, djece i staraca. Kada je napunio 39 godina, Rainer je preživio težak srčani udar i odlučio se konačno suočiti s mračnim nasljeđem djeda, obitelji, kao i sa strahotama holokausta i krentu u borbu protiv negiranja tog najstrašnijeg zločina u povijesti. Čim je izašao u javnost, postao je najveći neprijatelj i izdajnik svog oca Hansa Jürgena i cijele obitelji.
Njegov otac, tri tetke i stric, su kao djeca, tijekom Drugog svjetskog rata, živjeli „normalno“ u vili zapovjednika logora, na svega 100 metara od krematorija, u kojem su spaljivane žrtve njihovog oca i Rainerovog djeda. Dvorište vile dijelio je samo zid logora, u kojem je ubijeno preko milijun ljudi. S druge strane zida, Eva Mozes Kor je imala deset godina kada je deportirana u Auschwitz i zajedno sa sestrom blizankom Mirjam, bila podvrgnuta nacističkim smrtonosnim laboratorijskim pokusaima doktora Josefa Mengelea. Njih dvije su ostale bez roditelja i dvije starije sestre, svega pola sata nakon što su sišle iz stočnog vagona na „rampu za selekciju“ u Auschwitzu. Nakon smrti Mirjam 1993., Eva je javno oprostila doktoru Mengeleu za ono što joj je učinio. Svoj oprost nacistima objašnjava riječima da „ne želi da do kraja života bude žrtva Auschwitza“. O odnosu s Rainerom, Eva kaže: „Činjenica da je on Hößov unuk, za mene predstavlja sjajnu osvetu! Höß ne može uživati u svom unuku, ali ja mogu!“.
